Jednog je dana 1937. godine nizozemski svećenik vozio Irkinju na sastanak Marijine legije koji je bio udaljen nekoliko kilometara od njegove misije u Africi. Došli su do nabujale rijeke koja je bila prepravila most preko kojega su trebali prijeći. Htio se okrenuti natrag, ali djevojka je zavapila: „O oče, molim vas, nastavite, sigurna sam da će nas Gospa zaštititi”. Bio je prestravljen takvim zahtjevom, ali shvatio je da se ne može oduprijeti takvoj vjeri. Neki muškarci koji su bili u blizini stvorili su ljudski lanac kako bi provjerili je li most na mjestu ili ga je voda odnijela. Most je bio na mjestu pa je vozač naslijepo vozio dalje. Voda je poplavila motor automobila i svjetla, a struja nabujale rijeke odnijela je automobil na suprotnu stranu. Auto je krenuo i stigli su na vrijeme za sastanak.
Djevojka velike vjere bila je Edel Quinn, a situacija tipična za njezinu životnu priču. 1936. godine poslana je iz Dublina, Irske da uspostavi Legiju u istočnoj i središnjoj Africi.
Poteškoće su bile ogromne, ali na svaki je izazov odgovarala nepokolebljivom vjerom i hrabrošću.
Kad su drugi posustali, njezin je nepromjenjivi odgovor glasio: “Zašto ne možemo vjerovati Gospi?” ili “Gospa će se za sve pobrinuti”. Zdravlje joj se narušavalo, no ona je gotovo osam godina radila predano na ogromnim teritorijima koji su joj bili povjereni. Stotine legijskih prezidija i mnoga viša vijeća osnovana su na trajnoj osnovi te je na tisuće Afrikanaca uključeno u crkveno djelo evangelizacije.
Izvor svih Edelinih aktivnosti bilo je njezino duboko sjedinjenje s Bogom. Euharistija je bila središte njezinog života: “Kakav bi život bio pustoš bez euharistije”, napisala je. Njezinu privrženost Mariji obilježilo je djetinje povjerenje i krajnja velikodušnost. Rekla je da nikada ne može odbiti Gospi bilo koju njezinu molbu. Gospina krunica uvijek je bila u njezinim rukama.
Edel je umrla u Nairobiju 12. svibnja 1944. Nairobijski nadbiskup pokrenuo je 1957. postupak za njezinu proglašenje blaženom i ispitani su mnogi svjedoci, u Africi i u Irskoj. Dokazi, koje je objavila Sveta Stolica, ukazuju ne samo na izvanrednu svetost, već i na svetost u njenom najprivlačnijem obliku. Riječi ljubav, radost, mir pojavljuju se u gotovo svakom svjedočanstvu.
Generalni vikar Mauricijusa govorio je u ime mnogih kada je rekao: „Želim posebno naglasiti njezinu stalnu radost; uvijek je bila nasmijana; nikad se nije žalila; uvijek je bila na raspolaganju ljudima, nikad nije oskudijevala u vremenu”.
Sveta Stolica treba donijeti sud o njezinoj herojskoj svetosti. U međuvremenu su stotine biskupa poslale pismo Svetom Ocu u znak podrške Kauzi za proglašenje blaženom Edel Quinn.
Edel je, prema riječima španjolskog kardinala, bila “slika vječne mladosti Crkve”.
15. prosinca 1994. papa Ivan Pavao II. proglasio je Edel Quinn časnom službenicom.
Za njezinu beatifikaciju još uvijek je potrebno jedno čudo koje se pripisuje njezinu zagovoru.
Molitve za proglašenje blaženom časne Edel Quinn:
Vječni Oče, zahvaljujem ti na milosti koju si dao svojoj sluškinji Edel Quinn u nastojanju da živi uvijek u radosti tvoje nazočnosti, za blistavu milost koju joj u srce ulijeva tvoj Duh Sveti i za snagu koju je crpila iz Kruha života za rad do smrti na slavu Tvoga imena u ljubavnoj ovisnosti o Mariji, Majci Crkve.
Uvjereni, o Milosrdni Oče, da vam je njezin život bio ugodan, molim vas da mi po njezinu zagovoru podarite posebnu naklonost koju sada molim ……….. i da čudima objavim slavu koju uživa na nebu, kako bi je mogla proslaviti i vaša Crkva na zemlji, po Kristu našem Gospodinu, Amen.