Na prvom hodo?aš?u mladih Sisa?ke biskupije u Svetište Majke naših stradanja u Goru održano u subotu 29. rujna, u programu nakon mise o svom pozivu svjedo?ili su ?lanovi zajednice Marijine legije mladi bra?ni par Franciska i Filip Stupljanec iz župe Donja Kup?ina.
Filip
Hvaljen Isus i Marija!
Ja sam Filip. Živim u Donjoj Kup?ini, jednom mjestu s kraja biskupije. Imam 21 godinu. Oženjen sam, uskoro ?e i biti godinu dana (7.10.2017.). Dolazim iz mnogobrojne katoli?ke obitelji. Imam 4 brata i 1 sestru. Evo Franciska je ispri?ala svoj dio pri?e, pa da i ja nešto kažem o tome kako sam osjetio svoj bra?ni poziv.
Od ranog djetinjstva su me roditelji vodili u crkvu. Majka me ponekad i tjerala. Djetinjstvo mi je prepuno lijepih uspomena. Znate nije bilo toliko te tehnologije pa sam ve?inu vremena provodio igraju?i se s prijateljima. Bio sam odli?an u?enik, brzo sam pamtio, zaklju?ivao, nije mi trebalo puno da shvatim. U 5.razredu sam popustio u školi, družio se sa starijim društvom, uvijek sam nanovo bio željan dokazivanja. Naravno, dokazivanja lošim stvarima. Od rane dobi sam krenuo izlaziti 12-13 godina. Tu sam po?eo piti alkohol vrlo redovito. Družio sam se s društvom koje uglavnom nije imalo veze s crkvom, tako da sam se i sam udaljio. Po?eo sam u?iti od starijih, nevjerojatno kako sam brzo pamtio sve gluposti koje sam vidio i ?uo. Nikad mi nitko nije pri?ao o predbra?noj ?isto?i. Nije mi u tom društvu imao tko re?i. Pri?ali su mi o seksu i kako je to sve normalno raditi( što god ti padne na pamet). ?esto su se hvalili ako bi spavali na jednu no? s nekom curom. Komentirali što se je sve doga?alo. U tom okruženju i ja sam nisam cijenio žene. Po?eo sam se samozadovoljavati. To me je poslije godinama napadalo i kad sam se toga htio riješiti nisam imao snage. Imao sam nekoliko veza, ne sje?am se to?no, možda 5-6 . Od 7.raz do 3. srednjeg. Po ponašanju sam bio uvijek me?u najgorima, ako ne i najgori. Izvana sam bio najsretniji, ali iznutra je to bila velika tuga. Osje?ao sam se jako nesretno. Obi?no sam to najviše osjetio kad sam ostao sam. Zato nisam volio biti u samo?i. Jer bi to bio susret sa svojim nesretnim životom. Došla je srednja škola. Odmah u 1.razredu sam po?eo izostajati s nastave. Ve?inu vremena bi provodio ispijaju?i pivo ili neko žestoko pi?e u kafi?u. Nikad nisam bio sam. To je za mene bio raj, jer se nisam morao susresti sa sobom. Nabacivao bi se svaki dan drugoj djevojci. Toliko sam ih poštivao. Tih godina sam s društvom konzumirao marihuanu. Nisu to bile male koli?ine. Upoznavao sam sve više ljudi, sa sve manje nade. Ve?ina ih je bilo na cesti, ulici. Svi su imali dobrote duboko u sebi, ali je nisu mogli izvu?i na površinu. Izgledali su kao živi mrtvaci. U tom vremenu, sam se rijetko kad molio. U crkvu bi išao samo ponekad, npr.2 puta mjese?no. U 3.razredu sam ušao u vezu sa starijom curom iz 4.razreda. Nisam baš ni htio s njom nešto ozbiljno. Na kraju nakon 5.mjeseci me je prevarila i ostavila. Tu sam bio jako slomljen. Nisam više znao što bi od svog života. Jedne ve?eri sam ušao u kafi? u Kup?ini. To je bilo najgore razdoblje mog života. Sve mi se srušilo. Uglavnom, ušao sam u kafi? i zapri?ao se s jednim svojim dobrim prijateljem Brunom. Uspio me utješiti, ne znam ni sam kako. Bio je prepun dobrote. To me je više za?udilo, na tako nemirnom mjestu biti pun dobrote i mira. Pozvao me na sastanak Marijine legije. Došao sam na sastanak tog 23.2.2015. i od tada nisam prestao dolaziti. Bilo je to kona?no rješenje za mene. Po?eo sam se opet smijati nakon dugo vremena. Nakon par mjeseci pomislio sam da trebam biti sve?enik, ali nisam bio sretan pri pomisli da to budem. Negdje sam ?uo da je BOG svakome u srce upisao što ?e biti i da te samo to može u?initi sretnim. Pomisao na brak me je znala razveseliti. Sad više nisam htio neozbiljno nego sam ozbiljno. Rekao sam ako ?u više ikad biti s nekim ne?u biti zato što je to in. Po?eo sam razmišljati koja bi mogla biti ta „nesretnica“ ahhaha. Kad bi upoznao neku curu stalno bi se pitao: „a da nije ova?“ Ubijalo me to moje traženje. Baš kao da tražite iglu u sijenu. Jedan dan sam se našao s jednom curom i nakon toga poludio. Ona je rekla da možemo biti prijatelji. Bio sam ljut na Boga. Rekao sam mu ako je tako radi od mog života što ho?eš. Za 2 mjeseca upoznao sam Francisku. ?im je ušla u prostoriju gdje smo imali sastanke Ml, pomislio sam :“ Bože, kad bi mogli biti samo prijatelji, a kamoli nešto više!!“ Od prvog trena mi se svidjela. Kad smo se po?eli dopisivati vidio sam da je ona posebna za mene. Kad sam joj rekao ono za zvijezde, kao da mi je Netko šapnuo tu re?enicu. Ja ju još nisam mogao izgovoriti, bilo me je sram. Nisam mogao nastaviti razgovarati dok ju nisam rekao. Nakon par mjeseci razmišljao sam o toj re?enici i zaklju?io da je to rekao Bog, a ne ?ovjek. Dok sam tako razmišljao o tome, u sekundi mi je došla spoznaja. Sjetio sam se kako sam upisao za šumarskog tehni?ara. Dok sam bio mali, volio sam raditi sve s pokojnim djedom i i?i gdje god bi on išao. Tako sam išao s njim u njegovu šumu koju je on naslijedio. Ja sam zbog te šume upisao za šumarskog tehni?ara. Šuma se zove Francistovo, a moja žena Franciska. A re?enica je bila:“ Franciska imat ?eš za 5 godina muža koji ?e ti skidati zvijezde s neba i donosit ?e ti šume, ali samo ako ostaneš uz Isusa.“ Kad sam dobio spoznaju svega toga, shvatio sam da je to izrekao sam Bog. Jer mi je bilo jasno da je cijeli život tu uz mene. Dobio sam taj osje?aj da me prati. Zaplakao sam. Bio sam presretan. Jedno je zbog poziva, bra?nog ali još što sam to više dobio. Dobio sam puno više nego što sam tražio. Dobio sam puno bolje nego što sam mislio da mogu dobiti. Bilo mi je jasno što je moj poziv. Biti u braku, ali prije svega biti s Bogom. Biti Božji. Franciska i ja smo pri?ali i rekli da neka nam samo Bog bude u centru, ostalo ?e sve do?i. Odlu?ili smo živjeti predbra?nu ?isto?u prije braka. Naravno bez poljubaca. Nije bilo lako, ali je bilo lijepo. Kad vidim sada koliko je lijepo bilo i važno za daljnji život ni ne sje?am se onog kao teškog. Padali smo znalo se dogoditi da se poljubimo, bilo nam je teško u to vrijeme. Uvijek smo za savjet tražili b.Vladu, pogotovo kad je bilo najteže. Da NIJE BILO POMO?I OD B.VLADE NIKAD NE BI USPJELI. Ima tu puno stvari koji se ne mogu u ovako kratkom vremenu ispri?ati. Bitno je imati koga za pitati. Znao sam da moram pitati Onoga od koga je i došlo sve što imam, Boga. Vadio me iz nezamislivih tjeskoba. Od teških tereta me je osloba?ao. Uglavnom, ušli smo u vezu 19.03. na sv.Josipa koji je zaštitnik obitelji, ?isto?e. Franciska i ja smo se dogovorili ako dobijemo jednog dana dijete, sina da se zove Josip. I da ako Bog želi bude sve?enik. To je naš dogovor sa sv.Josipom.
Nakon malo manje od godinu dana sam ju zaprosio. To?nije nakon 11 mjeseci. Tih dana sam razmišljao o danu vjen?anja. Mu?ilo me to, nisam znao kad bi to moglo biti. Imao sam razgovor s b.Vladom i on mi je rekao da pustim to pa da ?e Bog onda dati. Ja sam ga poslušao i taj dan sam nave?er sanjao kako mi Bog govori preko Vladinog glasa da se vjen?amo u subotu poslije 4.10. Ina?e 4.10. sam dao legionarsko obe?anje. Kad sam se probudio odmah sam pomislio ako je to neki Marijin blagdan to je to. Htio sam da se vjen?amo na Marijin blagdan je smo u Marijinoj legiji. Kad sam pogledao u kalendar ta subota je bila 07.10. i Gospa od krunice. Sve mi je bilo jasno. Taj dan smo se i vjen?ali. Do tada smo prošli još puno stvari. Bilo mi je jako teško zadnjih mjesec dana. Morao sam puno raditi te sam se sve manje i manje molio. Bio sam pod stresom. Sve sam predavao Bogu u ruke. Griješio sam jako i teško mi je bilo. Ali dan prije sam osjetio na ispovijedi da je Bog sa mnom, da mi sve oprašta i da me ne?e ostaviti. Došao je taj dan bio sam miran i sretan.
Još ima puno toga ali ne mogu sve napisati. Ja i Franciska trenutno živimo u Kup?ini gdje smo kao i do sada aktivni ?lanovi Marijine Legije. Vodimo prezidij za mladež, zajedno sa ostalim legionarima iz prezidija vodimo i nazaretsku skupinu. Predsjednik sam kurije Marija Majka od neprestane pomo?i koja djeluje na podru?ju našeg dekanata.
Naša obiteljska molitva se sastoji od svakodnevne molitve krunice. Svaki dan odlazimo na Svetu Misu, ako imamo prilike i na klanjanje.
Franciska
Hvaljen Isus i Marija!
Ja sam Franciska i imam 20 godina. Danas ?u vam ispri?ati kako sam upoznala svojeg muža. Dolazim iz Kup?ine. Do prošle godine sam živjela u Petrinji, gdje sam kao i sada, bila aktivan ?lan Marijine legije. U ML sam od tre?eg razreda osnovne škole.
Sve je krenulo ulaskom u srednju školu. Odlazila sam svaki dan na misu i bila sam aktivna u zajednici, ali sam se htjela ponašati kao i sve ostale djevojke moje dobi. Veliku pozornost sam davala tome: tko ?e biti moj de?ko, dali se nekome svi?am, jeli me drugi primje?uju? Sve me je to odvla?ilo od istinske radosti, Boga. Sve sam se manje molila. Na zimu 2015. pripremali smo kao zajednica scenski prikaz živih jaslica. Prije jedne probe, sam razgovarala s b.Vladom Su?ec, predsjednikom našeg komicija. On me je duhovno usmjeravao još od mlade dobi. ?esto sam ga tražila za savjet i Bog mi je uvijek preko njega pomogao. Tako smo i to ve?er razgovarali o mojim duhovnim problemima. Razgovarali smo o tome kako su mi ?esto drugi de?ki na pameti. Kroz taj razgovor sam shvatila da sam jako nesretna, upravo zato jer mi Isus nije bio na prvom mjestu. Pla?u?i sam rekla b.Vladi, da se osje?am kao u nekom ?avolskom krugu iz kojeg ne mogu iza?i. B. Vlado me je poticao na molitvu srcem te savjetovao da se obratim Mariji za pomo?. Da JOJ iz srca zavapim da mi pomogne. Tako sam i u?inila.
Jedan od apostolata kojeg smo znali dobivati u zajednici je bio odlazak na širenje ML u neku drugu župu u biskupiji, gdje je Legija po?ela s radom. Prošlo je kratko vrijeme od mog razgovora s b. Vladom i jedan dan, nazvala me s. Iva i pitala me dali mogu ve?eras i?i na sastanak prezidija za mlade u Kup?inu. Do tada sam izbjegavala taj apostolat, ali taj put sam pristala te sam s još jednim legionarom otišla u Kup?inu. Tamo sam prvi put vidjela Filipa koji je vodio taj prezidij za mlade. Na prvu sam odmah osjetila povezanost s njim, iako ga do tada nisam znala. Ubrzo smo se po?eli dopisivati, i ?uti preko mobitela. Vi?ali smo se na tjednim sastancima prezidija za mlade. Po?eo mi se jako svi?ati. Puno smo razgovarali o Bogu i Mariji, životu, o našim grijesima. Sve to me je jako poticalo da još više molim krunicu, da se još više predam Mariji kroz rad u zajednici. Sve više smo se otvarali jedno drugom. Nisam mogla zamisliti da jednog dana on ne bude moj muž. Ubrzo se dogodilo nešto ?udesno, što nam je jasno dalo do znanja da nas Bog želi zajedno. Jedno ve?er smo razgovarali kao i obi?no. Filip mi je u jednom trenutku rekao: „ Iza?i van iz ku?e i pokaži mi s prstom zvijezdu koju ho?eš da ti skinem“ . Ostala sam u šoku i govorila sam kako ne mogu vjerovati što je upravo rekao. Filipu ništa nije bilo jasno. Tada sam mu objasnila svoje ?u?enje: odmah kako je on to rekao ja sam se sjetila jednog doga?aja od prije 3 god. kad smo mi mladi iz Petrinje, u pastoralnom centru imali dogovor s b.Vladom. On nam je poru?io svima da je potrebno ostati uz Isusa ako želimo dalje napredovati u našem legionarskom životu. Pogledao me i rekao: „ ajde Franciska, za 5 godina ?eš imati muža koji ?e ti skidati zvijezde s neba i donosit ?e ti šume, ali samo ako ostaneš uz Isusa!“ Ja i Filip jednostavno nismo mogli vjerovati što se je upravo dogodilo. Filip je završio srednju školu za šumarskog tehni?ara. Obuzela me je velika radost, zbog toga što se je dogodilo i znala sam to je to, on je taj. Taj doga?aj sam shvatila kao Božju intervenciju u moj život. Vratio mi je vjeru u Isusa! Vidjela sam da je Bog nevjerojatan i jedino sto želi je da budemo sretni. Do tada sam mislila da ja kao mlada djevojka koja ide u crkvu ne smijem imati de?ka, da Bog ni ne gleda na moje životne želje. Ali ovaj doga?aj, ovo ?udo me potpuno razuvjerilo! B. Vlado mi je jednom rekao da ga Isus nikada nije iznevjerio, mogu to isto primijeniti na našu situaciju. Isus me zaista nije iznevjerio, napravio je to?no onako kako je i rekao.