Crkva danas slavi svetu Katarinu Labouré, po kojoj nam je Gospa dala Čudotvornu medaljicu. Prisjetimo se što Priručnik Marijine legije kaže o Čudotvornoj medaljici.
»Tada mi je Blažena Djevica rekla: ‘Daj kovati medaljicu prema ovom uzorku; oni koji ju budu nosili blagoslovljenu primit će velike milosti, osobito ako je budu nosili o vratu. Milosti će biti obilne onima koji budu imali pouzdanja.’« (sv. Katarina Labouré)
Legionari bi trebali visoko cijeniti tu medaljicu koja je upadljivo povezana s poviješću njihove organizacije. Iako kip po uzorku iz 1830. nije promišljeno odabran za ukras stola na prvome sastanku, on je ipak stvarno sažimao pobožnost organizacije koja se rodila oko njega.
Upotreba medaljice u radu bila je tada preporučena. Zaziv koji se pojavljuje na medaljici, prvi put je moljen na tome prvom sastanku i sada ga, kao dio Catene, svaki dan mole svi članovi. Slika te medaljice uključena je u Legijin veksil.
Činjenica da je medaljica na te razne načine uključena u legijsku pobožnost, potiče na razmišljanje. Je li riječ o stjecaju slučajnih okolnosti ili pak o nježnom i čudesnom uređenju Providnosti, moguće je prosuditi na temelju sljedećih dopunskih razlaganja:
(a) Cilj je medaljice širiti pobožnost prema Bezgrješnom začeću. No, medaljica jednako tako prikazuje Mariju u njezinoj ulozi Posrednice milosti i time ju opsežno predstavlja u različitim vidovima pod kojima ju gleda Legija, naime kao Mariju Bezgrješnu, Majku i Posrednicu. Prikaz Bezgrješnoga začeća nadopunjuje prikaz Bezgrješnoga Srca na naličju medaljice. Prvi prikazuje Mariju posve čistu u njezinu začeću, a drugi ju prikazuje bez grijeha zauvijek.
(b) Naličje medaljice nosi slike Presvetoga Srca Isusova i Bezgrješnoga Srca Marijina: oba se još od prvog sastanka zazivaju u legijskim uvodnim molitvama. Taj prikaz dvaju srdaca, od kojih je jedno izranjeno trnovom krunom, a drugo probodeno mačem, nad kojima se nalazi križ i slovo M, prizivlje u pamet patnju Kristovu i supatnju Marijinu, koje su nam stekle one milosti za koje legionari mole povlasticu da bi ih smjeli donositi drugima u zajedništvu s Marijom.
(c) Zapanjujuća je okolnost da je točno na stogodišnjicu ukazanja sv. Katarini Labouré (koje je imalo veliku važnost za Francusku) njegova uzoritost kardinal Verdier, pariški nadbiskup, otvorio audijenciju na kojoj je Legiji dao svoje odobrenje i blagoslov.
Stoga gotovo se može reći da se medaljica stopila s Legijom, tako da legionarovo poslanje uključuje i poslanje medaljice. Legionar kao da je živa Čudotvorna medaljica, ponizno sredstvo naše Gospe za izlijevanje milosti na svijet.
Određeni sloj katolikâ koji se žele prikazati »naprednima« i »učenima«, tu medaljicu, a i druge medaljice i škapulare, ismijava kao praznovjerje. Vrlo je nesmotreno takvo nepoštivanje blagoslovinâ što ih je odobrila Crkva. Jednako tako takvo gledište protivi se činjenicama jer je upotreba čudotvorne medaljice nedvojbeno bila blagoslovljena na dramatične načine. Budući da se legionari potiču na to da se smatraju vojnicima, oni bi jednako tako na medaljicu trebali gledati kao na svoje posebno streljivo. Sasvim je sigurno da će Marija medaljici podariti dvostruku snagu kada je ona u rukama njezinih legionara.
Članom Udruge Čudotvorne medaljice postaje se obredom pristupa, pri čemu nije potrebno upisati ime u neki službeni popis članova. Član automatski stječe pravo na sve oproste koji su pridruženi toj udruzi.
Blagdan Gospe od Čudotvorne medaljice slavi se 27. studenoga.
