U nedjelju 17.ožujka održan je acies Kurije Gospa Fatimska iz Viduševca. Sve?anost je održana u župnoj crkvi sv.Ivana Nepomuka u Glini. Acies je po?eo molitvom svete krunice. Uslijedio je nagovor vele?asnog glinskog župnika Ivice Ma?era:
„Život svakoga od nas odvija se izme?u uspona i padova, pla?a i smijeha, uspjeha i neuspjeha, vjere i nevjere. Na tom našem životnom putu punom raznih iskušenja dobro je imati Gospu za suputnicu, jer ona ?e nas dizati, tješiti, bodriti i pomo?i da ustrajemo i?i pravim putem vjere i pouzdanja u Gospodina. Ni njezin životni put nije bio lagan. Dapa?e…
Pogledajmo neke poznatije postaje na njezinom hodo?asni?kom životnom putu.
– Ushit navještenja. An?eo Gabrijel dolazi joj u Nazaret najaviti što je Bog naumio s njom izvesti. Pogledao na nju, neznatnu, sa svojih nebeskih visina. Marija ne može do?i k sebi od ushi?enja. Unato? svojoj iznena?enosti, ona razmišlja i, nakon pristanka “Neka mi bude”, doživljava silno duhovno predanje u Božje ruke. Majkom postala, a djevicom ostala.
– Zbunjenost zbog Josipa. Marija je za?ela po Duhu Svetom. Ali komu to može re?i i tko ?e to vjerovati? Ne usu?uje se o tome ni s Josipom, zaru?nikom, razgovarati. Vrativši se, nakon tri mjeseca, od svoje starije ro?akinje Elizabete, koja je rodila Ivana, vidi da je Josip pomalo izbjegava i o?ito se u sebi neobi?no mu?i. Marija šuti i prepušta Bogu objavu ?uda i otajstva. Teško joj je. Samo je drži vjera u Božju providnost.
– Dragost zbog rješenja Josipove krize. Tko je bio radosniji od Marije kada je ?ula kako je Bog intervenirao preko sna i sve mu objasnio. Dogodilo se “navještenje” i Josipu, da ?e on biti ne tjelesni, nego duhovni otac, Isusu. Bog ima rješenja i uvijek do?e u pravi ?as.
– Nevolja zbog putovanja u Betlehem. Kada se upravo malo osigurala: nabavila kolijevku, pripremila potrebno za ro?enje Sina Božjega, odlu?ila ne micati se nikuda iz Nazareta, rimski car August sve je promijenio. Ho?e popis pu?anstva. Valja na put u Betlehem, mjesto Josipova podrijetla. Marija uzima što je najnužnije i daje se s Josipom na put. Ona i tu ?ita prst Božji, ali joj je silno nezgodno i tvrdo, ne radi sebe nego radi Djeteta.
– Tuga zbog smještaja. Je li mogu?e da nema nigdje ni kutka skloništa u cijelom Betlehemu za jednu ženu rodilju? Eto mogu?e je. Mariji je neugodno. I zbog nje same, i zbog Josipa, pogotovo zbog Novoro?en?eta. Josip ponovno odlazi tražiti. Vra?a se. ?ita mu se u suzi odgovor. Idu izvan Betlehema i nailaze na jednu napuštenu kolibu: štala, slama, jasle, kamen, vjetar, oskudica, hladno?a. A najteža je ona ljudska hladno?a: ne?e nitko da te primi i ugosti.
– Zadovoljstvo zbog sretno ro?ena Djeteta. U svim tim nevoljama evo i sretna ?asa. Kada žena rodi, osjeti radost što je došlo novo stvorenje na svijet. Marija je sretna zbog Božjega i svoga ?eda.
– Veselje zbog posjeta an?ela i pastira. Progovorilo je nebo pa zemlja. ?uju se iz daljine an?eli svojom Gloriom: “Slava Bogu na visini, a mir ljudima, miljenicima njegovim, na zemlji!” Došli i pastiri do štale. Iznena?enje: nose hrane, krzno, janje kao svoje darove.
– Raspoloženje zbog pohoda mudraca. Svetu su Obitelj posjetili mudri i bogati kraljevi. Marija je radosna zbog neobi?nih gostiju i vrijednih poklona: zlata, tamjana i smirne. Evo prilike da od poklonjenih dragocjenosti Josip prona?e malo bolje uvjete života.
– Bol zbog pokolja betlehemske djece. Zli Herod naredio je da se ubiju sva muška djeca ispod dvije godine, da nijedno ne umakne. Me?u njima ?e biti i novoro?eni Kralj o kojem mudraci pri?aju svoje sanje i bajke. Jauk Betlehemom, ?uje se do neba. Mariji se srce para zbog cviljenja nedužnih majki, zbog nedužne djece, i to zbog njezina Sina. Ali, nemo?na je pred krvolo?nim Herodom. Treba Dijete spašavati, a kako?
U svim tim žalostima i tragedijama ipak se osje?ala jedna radost: nije poginuo novoro?eni Kralj. Bog Otac ?uva svoga Sina da izvrši njegov plan, a prihva?a krv mu?eni?ke djece kao prvu žrtvu za Isusa. An?eo je potaknuo Josipa u snu da bježi iz Betlehema.
– Patnja zbog bježanja u Egipat. Nije bilo spasa u Izraelu pred Herodovim krvnicima. Trebalo je bježati što dalje. Bog javio Josipu da povede Obitelj u zemlju egipatsku, gdje su u davnini živjeli Izraelci u sužanjstvu i odakle su izvedeni ispruženom rukom Božjom. Neka ostanu tamo dok im se ne javi što ?e poduzeti dalje. Traži se vjera u Providnost. Ponovno na put, bez igdje i?ega, samo s Djetetom u naru?ju. Koliko brige, tjeskobe, straha!
– Veselje zbog povratka u domovinu. Nakon nekoga vremena an?eo se ukazuje Josipu. Poru?uje mu neka uzme Dijete i majku njegovu, neka se spremi na put, jer su umrli oni koji su tražili glavu Isusovu. Marija i Josip nisu znali kamo ?e se vratiti: u Betlehem ili u Nazaret ili u neki tre?i grad. An?eo nije bio jasan. Samo je rekao da se vrate u zemlju izraelsku. Kada su stigli u domovinu, Josip pomišlja na Betlehem. Ali u Judeji vlada Arhelaj, sin zloglasnoga Heroda Velikoga, velikoga po zlu. I dok se bori u sebi gdje bi se nastanio, an?eo mu kazuje neka ide u Galileju, u Nazaret, odakle je otišao prije nekoliko godina. Tiho su došli u Nazaret i po?eli još tiše živjeti.
– Šok zbog gubitka Dje?aka Isusa. Evo neo?ekivanog problema. Nema Isusa. Izgubili ga na putu iz Jeruzalema ili u samom Jeruzalemu. Ne znaju ni gdje su ga ostavili ni što se s njime dogodilo. I ve? je tre?i dan žalosti neopisive. I kada su se svratili u Hram da se Bogu pomole ne bi li ga našli, imaju što vidjeti. Kolika je bila prije bol, tolika je sada radost!
– Milina zbog ?uda u Kani Galilejskoj. Prvo Isusovo ?udo, i to na intervenciju Marijinu. Mariji se srce širi. Obistinjuje se ono što je prije trideset godina najavio an?eo Gospodnji: “On ?e biti velik i zvat ?e se Sin Svevišnjega!” (Lk 1,32). Svi slave Isusa, ali ljudi ne zaboravljaju ni majke njegove. Mnoge majke uzdišu i kli?u Isusu: “Blago majci koja te rodila.”
– Udarac zbog Josipove smrti. Ne znamo kada je Josip umro. Po svoj prilici nije doživio po?etak Isusova javnog djelovanja. Nakon Isusove 12. godine Josip se više ne spominje. Pretpostavljamo da je sv. Josip preminuo prije ili najkasnije u po?etku Isusova javnog nastupa. Ta je smrt za Mariju predstavljala novu tugu i novi pla?.
– Ponos zbog nastupa u Nazaretu. Iako Evan?elje ne spominje da je prigodom prvoga Isusova nastupa u nazaretskoj sinagogi bila nazo?na i njegova majka, možemo pretpostaviti da je pratila Isusove korake barem u Nazaretu. I radovala se kako mu ljudi oduševljeno povla?uju i kako se dive njegovim rije?ima i tuma?enjima.
– Tjeskoba zbog Isusova progona iz Nazareta. Bilo je to u toj istoj zgodi kada se Isus pojavio u sinagogi. Ljudi nisu mogli shvatiti zašto Isus ne ?ini ?udesa Nazare?anima. Zaboravljaju da nemaju vjere i da je samo vjera, a ne krv ili zavi?aj, propusnica za ?udesa Božja. I digoše se protiv njega da ga strmoglave. Ali on im izmaknu i nije se više zadržavao u Nazaretu. Uostalom, “nitko nije prorok u svom zavi?aju” (Mt 13,57).
– Utjeha zbog mnoštva Isusovih ?udesa. Ne zna se ili je silniji na rije?i ili na djelu. A sve to dopire do Marijinih ušiju: pohvale, zahvale, divljenje, pljesak; ozdravljenja, nahranjenja, oproštenja: rješava ljudske potrebe, i duševne i tjelesne, upravo na božanski na?in. Ako itko ima pravo na radost, to je majka. I ona se raduje, skromno i povu?eno, ali neobi?no joj je drago što je njezin sin tako cijenjen, tražen i voljen. Koliko ?e to potrajati, ne može se predvidjeti, ali sada je tako.
– Potištenost zbog farizejskoga neprijateljstva. Koliko je Mariji bilo drago što se mnoštvo veseli Isusu, toliko joj je bilo teško što nesretni farizeji smišljaju i kuju zlo protiv njega. Najprije napadaji rije?ima. Govore da je “izvan sebe”. Optužuju ga da je opsjednut, da buni narod, da nije dobar gra?anin te da ne pla?a poreza, da nije pošten ?ovjek, da se druži s grješnicima i carinicima, da je sam grješnik. A kasnije ?e prije?i i na udarce.
– Razdraganost zbog u?enika. Mariji je ipak milo da Isus ima stalan broj prisnih u?enika – sedamdeset i dvojicu, i nekolicinu apostola. Dvanaest. Oni su uvijek uza nj.
– Bol zbog procesa i osude. Marija je pratila izdaljega što se doga?alo s Isusom toga Velikog tjedna. Ali ništa ne može pomo?i. Nitko nju ne zove za svjedoka. Zakuhala se velika gužva. Vidi Marija da se Isusu ne piše dobro. Ne odvaja se od njega. Prati ga u stopu. Do Kalvarije, do križa.
– Strašna bol i tuga zbog Isusove smrti. Isus je kona?no umro. Stavljaju ga majci u krilo. Gdje ?e ga pokopati? – pita se Marija. Nigdje groba, kao što nikada nije imao ni svoje ku?e ni postelje. “Tko protužit ne ?e s ?istom, kada vidi gdje za Kristom, razdire se srce njoj? Gleda svoga milog Sina, ostavljena sred gor?ina, gdje se s dušom podijeli”, pjevat ?e stolje?ima vjerni puk. Bog se pobrinuo za grob!
– Blaženstvo zbog uskrsnu?a. Tre?i dan eto Isusa uskrsnula od mrtvih. Prvi pohod majci Mariji. I pravo je tako! Evan?elisti o tome ništa ne bilježe.
– Žalost zbog rastavljenosti od Sina. Sin uzašao u nebesku slavu, a majka ostala na zemlji. Ne zna ni dana ni ?asa kada ?e je Bog uzeti k sebi. Ovozemna hodo?asnica i dalje ide od postaje žalosti do postaje radosti i obratno, i to isklju?ivo u duhu vjere.
– Radost uznesenja. Napokon i Marija seli iz ovoga mukotrpnog svijeta. Preminula ili samo usnula, svejedno. Važno je da je u nebu, dušom i tijelom. Pa i pravo je, pravedno, dostojno i spasonosno!
To je bio Gospin put! To je i naš životni put! Zato se u dobru ne zanesi i ne zaboravi da ima i zlih dana, ali isto tako u zlu se ne poništi i ne zaboravi da ima i dobrih dana! Vjeruj da je Bog prisutan u tvom životu! Da te prati, voli i želi ti dobro! I da ?e sve biti dobro ako se pouzdaješ i vjeruješ mu! U tome nam je Blažena Djevica Marija ne samo divan primjer nego i prava pomo?, zaštita i oslonac! Zato s velikim pouzdanjem i vjerom posvetimo sebe i svoj život Blaženoj Djevici Mariji.
Posvetiti se Mariji zna?i svjesno i slobodno priznati Je za svoju duhovnu Majku i zaštitnicu. Ona je to nama po izri?itoj volji Božjoj i po svom poslušnom i poniznom pristanku. Želi da nam to bude i po našem pristanku. Posvetiti se Njoj zna?i staviti potpuno pod njezino okrilje svoje bi?e i život. Posvetiti se Njoj zna?i sasvim se predati njezinu vodstvu, usvojiti njezin duh i slijediti njezin primjer savršenog života, jer Ona je bila najsavršenija u?enica u školi Isusovoj. To zna?i živjeti duhom vjere i ljubavi, poniznosti i poslušnosti, nevinosti i pravednosti. To zna?i odbaciti sebi?nost, oholost i mržnju!
Osim toga posvetiti se Njoj zna?i postati njezinim suradnikom/suradnicom, da molitvom i žrtvom nastojimo i želimo spašavati svoju bra?u i sestre. Živjeti poput Marije zna?i živjeti kao dobro dijete Nebeskog Oca, kao dobar brat Isusov ili sestra Isusova i kao živi hram Duha Svetoga.
U?inimo tu posvetu s punom sviješ?u i sabranoš?u i živimo je. Tako ?emo se obnavljati kao pojedinci, ali i kao društvo. Pobjeda nad zlom i Sotonom pripada Njezinu Srcu. Žive?i po vjeri i mole?i za obra?enje svijeta, pospješujemo tu pobjedu da se ispuni što kaže prorok Ezekijel: »Dat ?u vam novo srce, nov duh udahnut ?u u vas! Izvadit ?u iz tijela vašega srce kameno… « (36, 26).
Djevici je bilo re?eno: »Blažena ti što povjerava… « (Lk 1, 45). Blago i nama ako vjerujemo i izvršavamo Božju rije? kao što je to ?inila Gospa. Neka nas prati svojom maj?inskom rukom na tom putu prema svetosti!“
Nakon posvete misno slavlje je predvodio duhovnik Marijan Štingl. Misu i acies animirao je zbor mladih Marijine legije. Nakon sve?anost i misnog slavlja druženje je nastavljeno u Pastoralnom centru u Glini. Prikazana je video najava za Prvi hrvatski Mladifest kojeg organiziramo od 21.-23.lipnja u Viduševcu.