?lanovi prezidija Sveta mala Marija iz Petrinje organizirali su odlazak na biskupijsko hodo?aš?e u Kraši? za župljane i ostale legionare. S legionarima su hodo?astili i p. Mario iz ?unti?a te p. Stjepan iz Kostajnice, ?ije su prisustvo hodo?asnici prepoznali kao poseban blagoslov. Ovim putem legionari se žele zahvaliti i vl?. Josipu Samaržiji koji je financijski pomogao realizirati hodo?aš?e.
Hodo?aš?e je zapo?elo sv. Misom u Zagreba?koj katedrali, a mnogi su prije i za vrijeme mise iskoristili mogu?nost za ispovijed. Sv. Misu predslavio je biskup Vlado Koši? u koncelebraciji s brojnim sve?enicima, ?akonima i bogoslovima Sisa?ke biskupije. Govore?i u svojoj propovijedi o bl. Stepincu, Biskup nas je upozorio i na kriti?nu demografsku sliku naše domovine te rekao da je potrebno oživjeti Crkvu.
Nakon slavlja sv. mise svi hodo?asnici, predvo?eni Biskupom i sve?enicima, obilazili su oko groba našega blaženika te molili za njegovo što skorije proglašenje svetim i za svoje osobno nakane.
Nakon molitve u Katedrali svi hodo?asnici uputili su se u Kraši? gdje su imali priliku vidjeti ku?u u kojoj je bl. Alojzije boravio tijekom svog zato?eništva. Ku?a u kojoj je boravio na sve je ostavila dubok dojam:
„Iza crkve se nalazi mala ku?a, a na katu je sobica. Penjala sam se polukružnim stepenicama i razmišljala kako se osje?ao Alojzije dok je boravio u njoj kao nepravedno osu?en. Soba je mala, jako mala i to dokazuje kako je bila velika njegova snaga jer je, usprkos svemu što je proživljavao, ostao vjeran Bogu. Sa strahopoštovanjem sam kora?ala tim prostorom koji sav odiše njegovom osobnoš?u.“
Na samom kraju hodo?aš?a posjetili su i rodnu ku?u bl. Alojzija Stepinca u Brezari?u. U ku?i ih je do?ekala ro?akinja b. Stepinca koja gaj lijepa sje?anja na njega jer je jako volio djecu, na svojim šetnjama djeci bi dijelio bombone i razgovarao s njima. Upravo ta ku?a bila mu je utjeha zadnjih godina dok je bio u ku?nom zatvoru, naime povremeno su ga puštali da posjeti svoju polusestru i rodbinu koja je još tu živjela. Za vrijeme tih posjeta milicija nije ulazila u ku?u, nego je šetala ispred ku?e, to su bili rijetki trenuci u kojima je mogao otvoriti dušu i iskreno razgovarati o situaciji u zemlji i o svemu što ga je mu?ilo.
Ro?akinja našega blaženika isti?e i to da ni u zadnjim godinama zato?eništva nije izgubio vedar duh. ?esto se znao našaliti s milicijom, tako bi primjerice u šetnjama prirodom, kada su ga milicajci pratili na nekoliko koraka udaljenosti, izabrao drvo koje je davalo malo hlada, stao bi ispod njega, a milicionari su stajali na suncu. I tako bi on stajao i stajao…