Legionari iz dva petrinjska prezidija Pomo?nica krš?ana i Gospa od suza organizirali su u subotu 09.rujna 2017. godine hodo?aš?e u Zrin gdje je toga dana obilježena sedamdeset i ?etvrta obljetnica stradanja Zrinjana. Po prvi put iz Petrinje je na Zrin stigao autobus sa oko 40 hodo?asnika što legionara, što molitvenih ?lanova, župljana, a bilo je i djece. Hodo?aš?e smo zapo?eli molitvom tesere i krunice u autobusu, a nakon toga pro?itali smo kratku povijest Zrina.
Zrin je bio središte hrvatskih plemi?a i banova Šubi?a po ?emu su kasnije i prozvani Zrinski. Devetog rujna 1943. godine Titovi partizani napali su ga i spalili do temelja. Pobili su tre?inu žitelja, a žene i djecu teretnim vagonima odvezli u Slavoniju. Hrvatima je oduzeta imovina, a svim stanovnicima zabranjen povratak u mjesto. To etni?ko ?iš?enje lokalnih Hrvata prikazivalo se kao antifašisti?ka borba. Župa Zrin nikada nije ukinuta makar je to jedina župa u Hrvatskoj bez i jednog živu?eg katolika.
Program je zapo?eo mimohodom od spomen križa podno Starog grada do mjesta srušene župne crkve Našaš?a svetog križa. Misno slavlje predvodio je varaždinski biskup Josip Mrzljak, a zajedno s njim u koncelebraciji bili su biskupi Vlado Koši? i Ivica Petenjak te brojni sve?enici. Biskup Mrzljak rekao je da treba tražiti istinu o svim tim doga?ajima, a da to ide tako sporo. Rekao je da nije zlo?in samo što se ubilo ljude nego da je još i ve?i zlo?in što se ubijala svijest te smo morali veli?ati zlo?ince. O prošlosti moramo doznati istinu jer dok ona ne dopre do svijesti ne možemo slobodno u budu?nost. Prošlost nas optere?uje i tek tada možemo zatvoriti tu stranicu i i?i prema budu?nosti. Kad se vrši nasilje nad nevinim ?ovjekom vrši se nasilje nad Isusom Kristom.
Nakon sv. Mise održana je komemoracija žrtvama Zrina. Lova?ko društvo pripremilo je besplatni gulaš na koji su se mnogi rado odazvali. Nakon okrepe mogli smo vrijeme provesti u ?arima kulturno umjetni?kog društva ili jednostavno prošetati do tvr?ave i srušene crkve sv. Marije Magdalene ili osmisliti si nešto tre?e.
Meni osobno ovo je bilo jedno od najljepših hodo?aš?a jer sam duže vrijeme provela sjede?i sama u prekrasnoj prirodi i osluškivala tišinu. Osje?ala sam takav mir okružena mo?nim stablima i zelenilom, a naslonjena na zidine crkve.
Tekst: s.Barica Ivanovi?
Foto: s.Suzana Horinek / b.Zdravko Babi?/ b.Marin Fran