U subotu 2.travnja održan je Acies Kurije Gospa Snježna iz Petrinje. Sve?anost je održana u Lasinji. Nakon pozdravnih rije?i predsjednika Kurije b.Daria Markovi?a uslijedila je molitva krunice, kratki nagovor duhovnika, te obnova posvete Mariji.
Misno slavlje predvodio je biskup Vlado Koši? u suslavlju s doma?im župnikom Stjepanom Bradicom, duhovnikom kurije mons.Franjom ?ukom i ?akonima Marijanom Štinglom i Robertom Jakicom.
U svojoj je propovijedi biskup Koši? govore?i o evan?elju podsjetio kako jedanaestorica nisu povjerovali ni Mariji Magdaleni ni dvojici koji su putovali u Emaus. Krist im se ukazao dok su bili zajedno i prekorio ih zbog nevjere.
Biskup je nastavio:
– Krist je poslao u?enike da šire radosnu vijest da je Isus uskrsnuo, da je pobijedio smrt, da je pobijedio zlo i grijeh. To je radosna vijest koju ve? 21.stolje?e navješ?uju u?enici Isusa Krista koji pjevaju u to vrijeme Kraljice Neba.
Marija je doživjela Kristovu muku, bila je bliska u Njegovu nošenju križa kada su ga apostoli ostavili, gledala je umiranje svoga Sina. Tada se ostvarilo ono što je starac Šimun u hramu prorekao da ?e joj ma? probosti dušu. To se dogodilo Mariji, ona je supatila, proživljavala Isusovu muku, nepravednu smrt koju su mu nanijeli, ali koju je prihvatio dragovoljno iz ljubavi prema ljudima znaju?i da nam tako donosi spasenje.
Marija je prošla tu kalvariju, Isusovu smrt, ali i doživjela Isusovo uskrsnu?e. Ne možemo zamisliti da se njezin Sin pokazao i svojoj Majci i da ne bi i nju obradovao jer kako se i govori da su najveš?ivali zaplakanima, tužnima, svima njegovima. Prva je sigurno njegova majka Marija.
Ona nas vodi Isusu, daje nam primjer trpljenja, ljubavi i nade. Prihva?ala je trpljenje za svoga Sina, Sina Božjega, Isusa, ali je to u?inila snagom. Sv.Ivan apostol ima izvještaj da je Marija pod križem stajala, dok drugi evan?elisti govore da je bila sa ženama udaljena od križa i promatrala. Stajati u boli je zapravo velika pohvala jer obi?no se ljudi u boli slome, padnu, bol ih mnoge i satre.
Ali stajati se može onda kada se vjeruje da je tu bol mogu?e nadvladati. Ona je doživjela mnogo ?udesa u svom životu u suradnji s Bogom gdje je Bog nju iznena?ivao na neizrecivi na?in i ona se mogla diviti kad je za?ela Sina Božjega po Duhu svetom što nije o?ekivala. I kada je rodila Sina Božjega poklonili su mu se mudarci s istoka i donijeli mu darove kao kralju, kao Bogu i navješ?uju?i Njegov ukop.
Ona se mogla iznenaditi kada je starac Šimun tako lijepo govorio u hramu o Isusu da je On onaj koji ?e biti mnogima postavljen kao znak osporovan. Mnogi ?e se po njemu spasiti, ali mnogi ?e biti oni koji ?e se od njega spoticati.
Marija je bila s Isusom kada je umirao, bila je blizu kada je uskrsnuo i bila je blizu crkvi. Ona je majka crkve jer je s apostolima molila dar Duha svetoga i doživjela tu obnovu, tu silu odozgo, taj silazak Duha Božjega na crkvu i da crkva može snagom Duha svetoga zapo?eti svoje djelovanje i naviještanje evan?elja.
Evo Marija je danas u crkvi kao Majka i kraljica, ona kojoj se mi utje?emo i ona koja s Neba za nas moli i zagovara nas da budemo i mi vjerni Njezinom Sinu, da se obnovimo u vjernosti, savezu kojeg smo sklopili s njime na krštenju evo kako smo obnavljaju?i svoje obe?anje najprije se spomenuli krštenja jer je to trenutak kada se ?ovjek povezuje s Bogom kada Bog zapravo prigruljuje svakog ?ovjeka kao svoje dijete. Evo to je put kojim je ona išla i koji ona moli za sve u?enike Isusa Krista i osobito one koji se njoj preporu?uju.
Evo rekao sam na po?etku sveti papa Ivan Pavao II. bio je osobiti štovatelj presvete Bogorodice, u grbu, u svom geslu imao je rije?i Totus Tuus, sav tvoj. To su rije?i sv.Montforta koji je bio njegov, na neki na?in, uzor, a koji je uzor i Franka Duffa utemeljitelja Marijine legije.
On je tako?er želio da oni koji u?u u zajednicu Marijine legije da se tako odnose prema Mariji, da se svi predaju da ih ona vodi, da se svi posvete Njegovom vodstvu, Njezinoj zaštiti, da budu vo?eni Njezinom ljubavlju, njezinom miloš?u, ali i da je nasljeduju. Molimo snagu Duha svetoga za sve legionare u našoj biskupiji, molimo tako?er i za vašu kuriju koja je najbrojnija i najaktivnija.
Ovdje moram re?i neka je Bog u?vrsti svojim svetim Duhom i Marija štiti da budete oni koji navješ?uju evan?elje, Krista Gospodina uskrsnuloga, radost što je mogu?e da se sve okrene u dobro, da se svaka žalost i tuga promijeni u radost i veselje. Marija je doživjela tugu, žalost zbog smrti Isusove, ali i radost zbog Njegova uskrsnu?a.
To je mogu?e i svakome od nas koji vjerujemo, koji se pouzdajemo koji ljubimo Isusa Našega Gospodina i molimo da po Mariji i mi budemo Njezini nasljedovatelji. Evo ona neka nas zagovara, neka nam bude primjer, evo kao što je pisao sv.papa Ivan Pavao II.da je ona Majka Otkupiteljeva, on je napisao nekoliko enciklika. Redemtporis Mater bila je prva enciklika koja je bila posve?ena sva Mariji, pa onda i O dostojanstvu žene – Mulieris dignitatem i na kraju Rosarium Mariae Virgines, dakle, krunica Blažene Djevice Marije.
On je dodao i otajstva svjetla, da u pobožnosti krunice molimo razmatraju?i Isusova djela, javnog Njegovog nastupa i djelovanja. Ne samo radosno otajstvo, Isusovo ro?enje, žalosno Njegova muka i smrt, slavno, Njegova proslava, nego i javno djelovanje, da je i ono nama spasonosno. Evo, idemo zapravo s Marijom, ona želi i?i s nama. I mi budimo hrabri da se ne bojimo svjedo?iti za Isusa Krista. U Djelima apostolskim smo ?uli izri?aj kako su Petar i Ivan hrabro nastupili.
Htjeli su ih prestrašiti kada su ih zatvorili, ali su se bojali naroda pa su htjeli da ne govore više o Isusu. Me?utim, ?uli ste odgovor sv.Petra: “Recite sami, kome se treba više pokoravati Bogu ili ljudima? Mi nego govoriti ono što smo ?uli i vidjeli.”
Evo neka tako bude i s vama, da ne možemo ne govoriti i da budemo hrabri, da se ne obaziremo na to što ?e ljudi re?i i koji su samo ljudski sudovi, nego da se uvijek pitamo: “Što ?e Bog re?i?” Kao što je rekao sv.Ivan Marija Vianney:
“Nisam ja ono što ja mislim o sebi, a niti sam ono što drugi misle o meni, nego sam ono što Bog zna da jesam. Evo Bogu se treba svidjeti, Njemu polagati ra?une i ne bojati se ljudi, nego slušati više Boga nego ljude jer je on naša snaga, kada Njega slijedimo, kada Njemu, kao Marija povjeravamo svoj život, onda se ni?ega ne trebamo bojati. Onda je sigurna naša budu?nost. Molimo za tu budu?nost, molimo i za Božje milosr?e.
Ove nedjelje crkva Božja slavi upravo po ustanovi pape Ivana Pavla II., a koju je osobitu pobožnost i dominantnu temu u crkvi u?vrstio upravo sadašnji papa Franjo koji je proglasio i godinu Božjeg milosr?a.
Dakle, u godini Božjeg milosr?a slavimo sutra nedjelju Božjeg milosr?a. Od pape Ivana Pavla II. koji ju je ustanovio, do pape koji je ne samo jednu nedelju, nego ?itavu godinu posvetio Božjem milosr?u, doživimo i mi to milosr?e, da onda kada i mi osjetimo kako je Bog nama dobar, kako Bog nas vodi, kako nas po Mariji spašava i daje nam neprestano nove i nove milosti, da onda ustvari ne možemo ne govoriti, ne svjedo?iti drugima ono što smo ?uli i vidjeli, to jest ono što smo sami doživjeli, to je Božje djelo u našem životu.
Evo molimo Marijin zagovor, sve naše osobne nakane, za nakane naših župnih zajednica, posebno naših obitelji, ali i kao što je rekao župnik naše Sisa?ke biskupije. Nakon svete mise održan je prigodni program uz prezentaciju o životu sv.Ljudevita Marije Montfortskog na ?ijem se djelu Prava pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji temelji duhovnost Marjine legije.